Srijeda, Rujan 20, 2017
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Skalar

ImageEngleski naziv: angelfish
Hrvatski naziv: skalar
Porijeklo: Južna Amerika, poriječje Amazone
Tip: slatkovodna riba
Temperatura: 25 C-30 C
pH: 5-8
Dh: 1-20
Zahtjevnost: laka za držanje
Životni vijek: 8-10 godina
Temperament: agresivan

Znanstvena klasifikacija

Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Pterophyllum (Heckel, 1840)
Vrste: Pterophyllum altum ( Pellegrin, 1903)
Pterophyllum leopoldi ( Gosse, 1963)
Pterophyllum scalare ( Lichtenstein, 1823)



Etimologija

Pterophyllum - od grčkih riječi; pteron- jedro; phyllon-list
Scalaris – od latinske riječi; scala
Altum - od latinske riječi; altus- visok
Leopoldi – prema kralju Leopoldu III od Belgije (1901-1990), koji je bio strastveni ljubitelj te vrste skalara

Opis

Prvi opis dao je H. Lichtenstein, 1823.
Skalari su ribe s karakterističnim oblikom tijela. Obilježava ih spljošteno tjelo u obliku diska, sa veoma izraženom i visokom leđnom i analnom perajom koje uvelike podsjećaju na jedra. Leđna i analna peraja zajedno sa tijelom ribe i glavom, tvore oblik trokuta. Repna peraja je lepezastog oblika, a kod nekih riba na krajevima repne peraje izrastaju i svojevrsno dugi i tanki nastavci. Na prednjem potrbušnom djelu tijela ispod škrga te ispred analne peraje, dominiraju dvije duge i tanke ventralne peraje koje su lagano zakrivljene prema nazad. Sa svake strane nalazi se po jedna bočna peraja.

Image

Podrijetlo

Image

U prirodi obitavaju isključivo u Južnoj Americi u amazonskom bazenu. Nastanjuju sporo tekuće rijeke i jezera gdje je pH vode u rasponu od 4.5 - 5.8, a temperature vode tjekom godine variraju od 25 C – 30 C. s puno vegetacije da u slučaju opasnosti mogu pobjeći u zaklon. Žive u velikim skupinama koje mogu brojati i do par stotina primjeraka. U prirodnom okruženju hrane se larvama komaraca, ostalim vodenim insektima i malim ribama kao što su tetre.
Može ih se naći u Brazilu, Peruu, Ekvadoru, Kolumbiji, Venezueli, Guajani u rijekama kao što su: Rio Negro, Rio Orinoco, Atabapo River, Inirida River, Solimoes River, Rapununi River, a nakon kišne sezone i u naplavnim područjima nakon povlačenja vode. U prirodi se javljaju u dvije boje: srebrnoj i crno-bijeloj. U Europu su doneseni negdje između 1820.g. – 1930.g.

Nešto o pojedinim vrstama

Pterophyllum altum - “divlji skalari” ili eng. Orinoco River angelfish, su u vrlo bliskom srodstvu sa običnim skalarima ali se ipak po mnogočemu razlikuju. U prirodi ih se može naći samo u rijeci Orinoco i u gornjem toku rijeke Rio Negro na području južne Venezuele, jugoistočne Kolumbije i krajnjem sjeveru Brazila. Prvi altumi u Europu su stigli negdje oko 1950. godine. Među akvaristima profesionalcima, a i među akvaristima amaterima su izrazito cijenjene vrste skalara. Pravi, odnosno čistokrvni altumi, se jako teško nabavljaju pošto je veliki problem razmnožiti ih u akvariju pa moraju biti doneseni direktno iz prirode. To je uz cijenu i jedan od glavnih razloga zašto se u našim akvarijima iznimno rijetko nalaze. No za utjehu postoji i tzv. Rio Negro altum vrsta običnog skalara koji je na oko jako sličan pravima i puno su češći kod nas. Prirodna boja čistokrvnih altuma je srebrna sa tri vertikalne tamno-smeđe pruge od kojih se prva proteže od vrha leđne do vrha analne peraje, druga od početka leđne do početka analne i treća od vrha glave, preko očiju do trbuha ispod škrga. Još jedna njihova karakteristika je visoko čelo i leđa te su vidljivo tanji od ostalih. Kako se nabavljaju direkno iz prirode, prilikom držanja u akvariju treba im osigurati živu hranu jer za drugo oni ni ne znaju. Rastu prilično brzo, a mogu narasti i do 20cm u širinu te do 50cm u visinu, pH se treba kretati u rasponu od 4.5 – 5.8, kH 4, GH 1 - 5 , temperatura 26 C – 30 C. Dosta su osjetljivi na koncentracije amonijaka, nitrata, nitrita što zahtjeva redovitu izmjenu vode te česte oscilacije temperature. Zbog njihove dužine i visine ne bi ih trebalo držati u akvarijima nižima od 70cm i kraćima od 120cm. Zbog približno sličnih parametara vode i neagresivnog temperamenta može ih se držati sa diskusima. Sve u svemu zahtjevne ribe za držanje.

Image

Pterophyllum altum

Pterophyllum leopoldi - nekada poznat pod nazivom Pterophyllum dumerilli. Akvaristi ga nazivaju «patuljasti skalara» jer je po rastu manji od ostalih skalara naraste do 10 cm. O P. leopoldi postoji jako malo informacija i dosta je rijedak u akvarijima pošto se i on kao i altumi ,u najvećem broju slučajeva, mora uhvatiti u prirodi. Kao i ostale vrste skalara nastanjuje isključivo rijeke amazonskog bazena. Obitavaju u rijekama Solimoes River, Rupununi River te u samoj rijeci Amazoni. Kao i ostali divlji skalari ima tipično srebrno tijelo, preko kojega se protežu tri crne vertikalno postavljene pruge. Prva pruga proteže se preko očiju od vrha glave pa do ispod škrga, druga od početka leđne do početka analne peraje, te treća od baze leđne peraje do kraja analne. Uzduž ruba crnih pruga proteže se i vrlo tanka bijela pruga. P. Leopoldi se od ostalih skalara, a naročito od altuma, razlikuje po za njih tipičnoj crnoj točki koja se nalazi između druge i treće pruge blizu baze leđne peraje. Parametri vode se trebaju kretati kao i kod altuma.

Image

Pterophyllum leopoldi

Pterophyllum scalare- «obični skalar», nekada znan po nazivu Pterophyllum eimekei, ova vrsta skalara je najprisutnija u našim akvarijima. Za razliku od dvije gore opisane vrste koje nastanjuju samo određene dijelove Amazone, ove skalare moguće je pronaći u pretežno cijelom amazonskom bazenu. U Europu su uvezeni 1909. g. i od tada su zbog relativno lakog uzgoja postali sveprisutni u akvarijima. U prirodi su uglavnom srebrni sa četiri crne vertikalne pruge, prva se proteže preko očiju, dvije preko tijela i treće se nalazi na bazi repa, oči su im crvene. No, u današnje vrijeme postoji vrlo velik broj varijacija i hibrida nastalih križanjem i genetskim inžinjeringom. Nabrojati ćemo samo neke najučestalije varijacije:

Image

Srebrni (+/+)

Image

Zlatni (g/g)

Image

Zebra (Z/+ ili Z/Z)

Image

Koi (Gm/Gm S/S) ili (Gm/g S/S)

Image

Leopard (Sm/Sm Z/Z) ili (Sm/Sm Z/+)

Image

Čokoladni (Sm/Sm)

Image

Mramorni (M/+ ili M/M ili M/g ili M/Gm)

Image

Crni hibridni (D/g ili D/Gm)

Image

Polucrni (h/h)

Image

Albino (a/a)

Image

Dimni (Sm/+)

Image

Perlasti (p/p)


Držanje

Prije kupovine skalara potrbno im je osigurati optimalne uvjete. Zbog svoje veličine te specifičnog tijela i peraja zahtjevaju i velike akvarije. Akvarij ne smije biti manji od 120L i niži od 50 cm. Kako u prirodi žive u dosta kiseloj, mekoj i toploj vodi, preporučuje se da im takvu vodu osiguramo i u našim akvarijima. Idealni parametri vode trebali bi se kretati: pH 5-7.5, DH 1-20, temperatura od 25 – 29 C. Isto tako akvarij treba biti dobro zacikliran prije naseljavanja riba. No, skalare koje mi kupujemo generacijam su uzgajani u “zatočeništvu” pa su dobro prilagođeni i na lužnatiju i tvrđu vodu. Temperatura se može povisiti do 33C za vrijeme liječenja ili ako su ribe pod stresom, a možemo je i spustiti do 23 C ako ih moramo ostaviti bez hrane na razdoblje do tjedan dana. Niska temperatura im usporava metabolizam pa im nije potrebna uobičajena količina hrane. Da bi se naši skalari osjećali što sretnijima i pokazali svu svoju raskoš, odnosno kako bi održavali količinu amonijaka i nitrata u normali, potrebna je redovita izmjena vode od najmanje 10% - 20% tjedno i adekvatna filtracija. Vole mirne vode bez puno strujanja. Pošto ne odgovara jako svijetlo na dno akvarija treba staviti što tamniji šljunak te ga gusto zasaditi visokim i širokolisnim biljkama, kao što su; Echinodorus, Vallisneria, Hygrophila, visoke Cryptocoryne što im daje osječaj sigurnotsti, a i idealno mjesto za polaganje jaja. U akvarij možemo staviti i korijenje, ali im treba ostaviti i određeni prostor na kojemu mogu slobodno plivati. Poželjno ih je držati u što većim skupinama, ne samo zbog lijepšeg pogleda na akvarij već i zbog njih samih. Kako su po prirodi ribe koje žive u hijerarhiskom sistemu u manjim skupinama dominantna jedinka će ostale ribe maltretirati više nego u skupinama sa većim brojem riba gdje će dominantna riba samo nadgledati svoj teritorij, smirivati manje sukobe ne ulazeći u neke veće okršaje. Najbolje ih je držati same, no ako ih već želimo držati sa ostalim ribama treba izbjegavati ribe koje vole grickati peraja (barbusi i sl.) i ribe koje su brzi plivači.

Prehrana

Skalari pripadaju grupi svejeda pa im je za normalan razvoj potrebno priuštiti što raznolikiju hranu. Uz listiće i ostalu kupovnu hranu potrebno im je davati i živu hranu naročito ako ih pripremamo za mrijest. Od žive hrane mogu se koristiti; larve komaraca, dafnije, bloodworms, gliste, crvići te male ribe. Možemo im davati i goveđe srce po receptu za ishranu diskusa. Takvom ishranom naši skalari rasti će vrlo brzo, a što je još važnije biti će zdravi i otporni na bolesti.

Uzgoj

Skalari spadaju u skupinu lakomrijestećih riba pa će nas uz odgovarajuće uvjete i pravilnu prehranu često obradovati brojnim potomstvom. Prvi korak u uzgoju je oformiti mrijesni par. Pošto je skalarima izrazito teško pa gotovo i nemoguće odrediti spol prije nego počne mrijest najbolje je odmah uzeti najmanje šest jedinki od koji će se s vremenom izdvojiti par, a ako imate sreće možda i više njih. Druga mogućnost je da uzmete već oformljeni par, ali to baš i ne preporučam iz razloga što su u većini slučajeva skupi i postoji velika mogućnost da se ne aklimatiziraju na nove uvjete i novi teritorij pa do mrijesta često neće ni doći, a u najgorem slučaju mogu i uginuti.
Oformljeni mrijesni par možemo prepoznati po tome što ih se često može vidjeti kako se drže zajedno, a prije mrijesta počnu štititi određeni dio akvarija, mužjak se počne šepiriti te zajedno čistite mjesto na kojemu će ženka polagati jajašca. Pri prvom mrijestu najbolje da ih još ne odvajamo u zaseban akvarij, pustimo ih da se malo «istreniraju». Ukoliko se mrijest ne dogodi sam od sebe, a uvjete smo im osigurali, možemo ga pokušati potaknuti čestim izmjenama vode i do 50% svaki drugi dan i pojačanom ishranom svježom živom hranom. Već prilikom drugog mrijesta, par prebacujemo u mrijesni akvarij i ako ih planiramo držati isključivo radi uzgoja tamo ih i ostavljamo. Često hvatanje i prebacivanje prilikom svakog mrijesta može biti kobno. Taj akvarij nikako ne bi smio biti manji od 50L, visine od najmanje 40 cm, temperatura treba biti od 26-28 C, voda mekša i blago kisela, GH ispod 6, a pH između 6-6,5 te na slabije frekventnom mjestu uz izmjene vode od oko 20%-30% svaki drugi dan. U akvarij stavljamo samo grijač, termometar, spužvasti filter i glineni konusni čunj ili glinenu teglu za cvijeće. Prilikom mrijesta ženka i mužjak počinju čistiti mjesto (čunj) gdje će ženka lijepiti jaja. Neki uzgajivači akvarij znaju obljepljivati crnom folijom kako bi se par osjećao što zaštičenijim. Kako ženka polaže jaja tako mužjak ide za njom i polaže mliječ. Mrijest traje najčešće oko sat vremena, a položiti će od 100-500 jajašaca ovisno o starosti i veličini riba. Skalari su kao i ostali ciklidi izrazito dobri roditelji, odstranjivati će neoplođena jaja, perajama ih vjetriti, čistiti od moguće plijesni itd.

Image

Tijekom cijelog perioda mrijesta svijetlo u akvariju treba biti upaljeno danonoćno kako bi se roditelji mogli što bolje skrbili o ikri, a kasnije i mlađi, samo ga preko noći možemo malo prigušiti. Nakon perioda inkubacije od oko dva dana (sad zavisno o temperaturi vode) ličinke mlađi počinju izlaziti iz jaja, tada će ih roditelji pažljivo skupljati i seliti s mjesta na mjesto sve dok ne proplivaju, to se dešava nakon 5-7 dana odnosno kada potroše žumanjčane vrećice. Odmah nakon proplivavanja mlađ počinjemo hraniti isključivo artemijom (mi smo ih hranili samo artemijom) ili mikro crvima 4-5 puta dnevno jer u tom vremenu suhu hranu neće prihvaćati. Što duže ih hranimo živom hranom, barem 3 tjedna, mlade ribe će bolje napredovati. Nakon trećeg tjedna ribice bi bili dobro prebacite u zaseban akvarij kako bi napravili mjesta za novo potomstvo, samo moramo paziti da u tom akvariju parametri vode budu isti kao i u prethodnom.
Ovakav način uzgoja, ne odvajanjem mlađi od roditelja, je izuzetno zanimljivo za promatrati, najsličniji je mrijestu u prirodi, ponašanje roditelja oko brige za mlade je fascinantno no dosta je rizičan zbog velike mogućnosti da roditelji ipak pojedu svoje potomstvo. Neki parovi to rade redovito, a neki opet to nikada neće učiniti. Zato preporučam drugačiji način uzgoja.
Drugi način na koji možemo uzgojiti hrpu malih skalara je da par mrijesnih skalara ostavimo u zajedničkom akvariju te jednostavno supstrat (najčešće list biljke) na kojemu su zalijepljena oplođena jajašca prebacimo u drugi već pripremljeni akvarij. Veličina tog akvarija može biti od 20L pa na dalje. U ranom stadiju ovog načina uzgoja visina i nije toliko bitna. Parametri vode moraju biti identični onima u zajedničkom akvariju odakle smo jajašca premjestili, samo prebacimo dio vode. Unutra stavljamo grijač, zračni kamen, spužvasti filter i sredstvo protiv plijesni jer tu nema tko čistiti i provjetravati ikru.

Image

I ovdje moramo izmjenjivati oko 20%-30% vode svaka dva dana ako bi održavali vodu što kvalitetnijom. Izlegnutu mlađ hranimo na isti način kao što sam i gore opisao (artemija ili mikro crvi). Nakon trećeg tjedna selimo male ribe u veći i viši akvarij da bi im se peraje uspjele normalno razvit da ne ostanu kratka i kržljava. Ovakvim načinom uzgoja rizik za propast mrijesta je uvelike smanjen, a broj mladih riba će biti velik jer nema odraslih koji bi ih mogli pojesti. Jedini problem u uspješnom uzgoju nam može stvarati plijesan ako ne poduzmemo sve mjere radi sprječavanja njenog pojavljivanja.

Bolesti

U ovom djelu teksta ćemo govoriti samo o nekim bolestima koje najčešće pogađaju naše skalare. Iako su to vrlo otporne ribe, naročito skalari iz trgovina koji su već generacijama uzgajani u akvarijima i naviknuti su na različite parametre vode zna ih zateći i poneka bolest. Oboljele ribe prebacujemo u karantenski akvarij i tamo vršimo liječenje, kako ne bi bespotrebno lijekovima tretirali i druge ribe. Ukoliko prilikom liječenja u filteru imamo aktivni ugljen treba ga izvaditi.

STRES – iako stres ne možemo smatrati bolešću on je ipak jedan od najčešćih uzroka razbolijevanja skalara. Skalari su po prirodi izrazito teritorijalne ribe i svaka promjena okoline i gubitak teritorija, odnosno seljenje iz akvarija u akvarij, za sobom povlači određenu dozu stresa koja im smanjuje imunitet i dovodi do raznih oboljenja. Neke jedinke se uspiju prilagoditi novim uvjetima i sve prođe bez problema, a neke nažalost ne.
Simptomi: letargičnost, odbijanje hrane, zadržavanje na jednom mjestu, nezainteresiranost za okolinu.
Liječenje: lijeka nema, možemo im pomoći jedino da im osiguramo odgovarajuće parametre vode i dignemo temperaturu na 28C-29C, kako bi sve malo lakše podnjeli.

ICH - bolest bijelih točkica, najčešća bolest. Bolest se najčešće pojavljuje zbog loše kvalitete vode. Simptomi se vrlo lako uoče pa liječenje možemo započeti u još ranoj fazi bolesti što pridonosi visokom postotku oporavka.
Simptomi: pojava bijelih točkica na koži i perajama od 0,5-1,5 mm, češanje o objekte, skupljeni repovi, odbijanje hrane.
Liječenje: podizanje temperature na 28-30C, tretiranje ili gotovim preparatima po uputstvu ili acriflavinom, malahitnim zelenilom.

CHILODONELLA CYPRINI – kilodonela, parazit infektira kožu i škrge ribe.
Simptomi: riba se češe o objekte i postaje letargična. U slučaju kada su inficirane škrge, riba «visi»ispod površine i ubrzano diše. Neotporne ribe ugibaju, a na ribama u kondiciji se pojavljuju bijeličaste sluzaste mrlje na koži.
Liječenje: tretman u blažim slučajevima je sa NaCl 5 gm/l 5-7 dana, a bolji efekt se postiže sa acriflavinom, metilenskim plavilom ili malahitnim zelenilom .

HEXAMITA - unutrašnje flagele
Simptomi: zaražena riba je izdvojena od ostalih, tamnija u tijelu i izlučuje bijeli sluzasti izmet, vidno mršavi i ima uvučen stomak.
Liječenje: Tretman kod riba koje toleriraju višu temperaturu je podizanje na 33-35 C uz dodavanje Flagyl-a, metronidazol 250 mg/50 litara vode, tri do pet dana. Efikasan je i Gabrocol.

VANJSKE MIKOZE,SAPROLEGNIA,ACHLYA,DISTYUCHUS - Simptomi: se pojavljuju na koži i perajama u slučaju oštećenja ili kao sekundarana infekcija, a zaražena mjesta izgledaju kao prekrivena vatom. Jako zaražene ribe se obično ne mogu izliječiti jer sporangije rastu u tkivo ribe i ošetećuju organe. Velike štete čini kod uzgajivača zahvaćajući ikru i mlađ.
Liječenje: tretman kod slabije infekcije je NaCl ili metilensko plavilo. Za prevenciju protiv plijesni na ikri koristi se metilensko plavilo ili acriflavin.

BAKTERIOLOŠKO RASPADANJE PERAJA - Uzročnik su bakterije iz roda Aeromonas i Pseudomonas. Češće se susreće kod mladih riba koje su tome podložnije.
Simptomi: infekcija počinje zamućenjem rubova peraja koje nakon toga pobijele i počnu se raspadati, a osnova peraje postaje crvena i upaljena. Kao sekundarna infekcija javlja se plijesan, Saprolegnia.
Liječenje: tretman je kod blažih slučajeva sa acriflavinom ili malahitnim zelenilom. Kod jačih upala tretiranje antibiotikom na bazi nitrofurationa. Prevencija je dobra kvaliteta vode i normalna naseljenost, a u početnom stadiju ribu prebaciti u karantenski akvarij i u čistu vodu, moguće je povlačenje bolesti bez djelovanja kemikalija.

FLEXIBACTER COLUMNARIS - kolumnaris, najpogubnija je bakterijska bolest. a Simptomi: manifestira se najprije na rubovima peraja koji se počinju dezintegrirati, ostaju samo žbice. U kasnijoj fazi u tolikoj mjeri oštećuje kožu tako da ostaju otvorene rane koje ubrzo prekrije plijesan kao sekundarna infekcija. Škrge također mogu biti zaražene i raspadati se. Kod mladih riba škržne resice su zalijepljene zbog izlučivanja škržnog epiteluma te dolazi do blokiranja resorpcije kisika iz vode i ubrzanog disanja ribe. Riba je općenito po ponašanju letargična, ne reagira na podražaje, prevrće se. Uzrok pojave je loša kvaliteta vode, visok nivo amonijaka i mali sadržaj kisika koji pospješuje infekciju.
Liječenje: tretman je moguć samo kao dugotrajna kupka u akutnoj formi acriflavinom 5 ml/1 litru vode ili Chloramphenicolom ili još bolje zajedno, pošto se često kao sekundarna infekcija pojavljuje plijesan.

NAPOMENA - dio o bolestima i liječenju preuzeto sa www.akvarij.net, za više bolesti i načinu liječenja klik na LINK

Share

Tko je online?

Imamo 73 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5