Nedjelja, Studeni 19, 2017
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Berlinska škola – porijeklo moderne “reef” akvaristike

ImageŠezdesetih godina u Njemačkoj Peter Wilkens pristupio je morskoj akvaristici drugačije nego što je to bilo uobičajeno u to doba. Kao osnovu njegov je sistem imao živi kamen i aktivni ugljen za biološku filtraciju te nije koristio podni filtar, niti suho-mokri filtar s perkolacijom, a otopljene su se organske hranjive tvari još prije svoje razgradnje odstranjivale iz vode uz pomoć skimera. P. Wilkens možda je bio pod utjecajem Lee Chin Enga koji je u Indoneziji koje desetljeće prije održavao morske akvarije koristeći “živo” kamenje te koristio pumpe za zrak da bi ostvario strujanje vode u akvariju. Njegova je sreća bila da su mu koralji i kamenje bili na dohvat ruke, a najveća greška što nije vodio dnevnik o onome što je radio. S druge strane, P.Wilkens vršio je precizna mjerenja te zapisivao sve uspjehe i greške u svom radu, te to objavio u svojoj prvoj knjizi “Niedere Tiere in tropischen Seewasseraquarium” koja je izdana još daleke 1970. godine (englesko izdanje izašlo je 1973.). Shvaćajući da je kalcifikacija vitalni proces za rast koralja, P. Wilkens razvio je i sistem za održavanje kalcija i alkaliniteta u vodi uz pomoć dodavanja “kalkwassera” tj. vapnenačke vode.

 

Image

Ako u svojem akvariju na životu želite održavati “tvrde” ili “meke” koralje, najbolje je izabrati Berlinsku metodu, zbog njezine efikasnosti te jednostavnosti – vidi shemu.


Krajem sedamdesetih, P. Wilkens susreće ljude iz akvarističkog kluba u Berlinu, gdje je u to doba najpoznatiji član bio Dietrich Stuber, “otac” danas famozne “Stuber” Acropore, prve Acropore koja nije imala kratki životni vijek u akvariju. Iz ove suradnje P. Wilkensa i berlinskih akvarista dolazi do daljnjeg razvoja metode P. Wilkensa te tako nastaje danas najpoznatija i najraširenija metoda održavanja koraljnih akvarija u svijetu, koja je i po tome dobila ime Berlinska metoda.
Berlinska je metoda u suštini jako jednostavna te je bazirana na četiri glavna faktora: korištenje živog kamenja, korištenje skimera, korištenje metal halogenih lampi te korištenje “kalkwassera”. U daljnjem ću tekstu malo bolje pojasniti što sve stoji iza tih spomenutih faktora.
Biološka filtracija u Berlinskoj metodi provodi se uz pomoć dovoljne količine “živog” kamenja koji osigurava iste biološke procese koji se događaju na prirodnim koraljnim grebenima.

 

Image

Autor u društvu osnivača Berlinske metode, desno na slici Peter Wilkens te lijevo Dietrich Stuber.


Živo kamenje sadrži u sebi mnoštvo mikroorganizama - bakterija “nitrifikatora” koji oksidiraju, razgrađuju amonijak u nitrite te poslije u nitrate. Živo kamenje sadrži u sebi i anaerobne zone u kojima bakterije “denitrifikatori” reduciraju nitrate u molekularni dušik, koji se na kraju oslobađa u okolni zrak.U ovom je trenutku bitno pojasniti i potrebnu količinu živog kamenja koje treba staviti u naš akvarij da bi se zadovoljila biološka filtracija. “Poznato” pravilo da je potrebno staviti 1 kg kamenja na svake 4 litre vode akvarija samo je legenda koja nikad nije znanstveno potvrđena. Na koncu, sve ovisi o specifičnoj težini kamenja, drugim riječima, isti volumen kamenja može imati različitu težinu. S druge strane, akvaristi koji žele zadovoljiti ovo pravilo na kraju u akvariju imaju kameni zid koji stvara probleme strujanja vode, stvarajući tako zone gdje voda ne cirkulira te se akumulira detritus. Puno je bolje ostvariti jedan prozračan layout kamenja, smanjujući maksimalno kontakt između samog kamenja te dna akvarija. Ovakav tip konstrukcije layouta osigurat će adekvatnu cirkulaciju vode unutar akvarija te s time dovoljno kisika koji je potreban mikroorganizmima za biološku filtraciju. Za dobru cirkulaciju potrebno je najmanje pet puta u satu okrenuti cjelokupnu vodu akvarija, iako je optimalno da se to ostvari barem deset puta.

O pitanju kvalitete “živog” kamenja jako je teško debatirati. Poželjno je koristiti “živo” kamenje sakupljeno na tropskim koraljnim grebenima, a ne ono s Jadrana, zbog ekološke nekompatibilnosti. Ukoliko zbog štednje koristimo suhi, “mrtvi” kamen bolje je da je vapnenačkog porijekla, jer koralji ne vole rasti na kamenju drugačijeg sastava. Da bi se izbjegli problemi “kvalitete” živog kamenja potrebno se naoružati strpljenjem. Kad stavimo kamen u akvarij, naročito ako je sumnjivog porijekla (je li očišćen, cikliran ili ne?), dobro je pričekati mjesec do dva, možda čak i pet do šest prije nego što stavimo bilo kakav drugi živi organizam u akvarij.

 

Image

Akvarij s pretežno “mekim” koraljima koji slijedi varijantu Berlinske metode, s velikim količinama aktivnog ugljena kao dodatnom biološkom filtracijom, propisao P.Wilkens.
Koralj Xenia sp., koja raste na prednjem staklu, potječe od kolonije koju je još daleke 1974. godine P.Wilkensa uveo iz Crvenog mora u Europu.


U prvom je mjesecu dobro ne paliti rasvjetu da bi se izbjegao rast nepoželjnih algi, naročito ako kamenje nije ciklirano prije. U ovom periodu akvarij prolazi kroz drastične biološke promjene, tako da moramo biti strpljivi. U prvim tjednima ciklus dušika uzet će maha tako nije poželjno stavljati ikakve organizme u akvarij, jer će sigurno uginuti. Razne mikroalge i diatomeje te nepoželjne smeđe alge proširit će se po akvariju, a taj će proces trajati koji mjesec. Koralji se ni u kom slučaju ne smiju stavljati u akvarij dok sve ove alge potpuno ne nestanu, tj. dok akvarij ne postigne biološku ravnotežu. Nakon toga, poželjno je početi s uvođenjem riba biljojeda, na primjer Salarias fasciatus, ili s nekom iz porodice “kirurga” te s “timom za čišćenje” – puževima, rakovima, ježevima i zvijezdama. Unošenje koralja te ostalih organizama mora slijediti postepeno te pažljivo, jer akvarij nije još u potpunosti biološki sazrio, a za to će mu sigurno trebati godina do dvije, kako tvrde velemajstori Berlinske škole!

 

Image

S količinom živog kamenja ne treba pretjerivati kao na slici. Bitno je napraviti “prozračnu” konstrukciju - layout, tako da strujanje vode u akvariju nije otežano.


Prijeđimo sada na drugi bitan faktor Berlinske metode, a to je skimer, naše tehničko pomagalo koje iz vode odstranjuje organske tvari prije nego što krenu u ciklus dušika, te tako olakšava rad mikroorganizama u “živom” kamenju. Postoje razne vrste skimera, ali u ovome članku neću objašnjavati njihova tehnička svojstva te prednosti i mane, nego ću ukratko objasniti na što je bitno paziti pri izboru skimera. Dva najvažnija parametra su: veličina mjehurića zraka te vrijeme dodira mjehurića s vodom unutar skimera. Što su mjehurići manji, veća je površina dodira, drugim riječima, više se otopljene organske tvari zalijepi za njih te odstrani iz vode. Naravno, i što je duže vrijeme dodira, više se organskih stvari odstrani. Stari modeli skimera, da bi imali duže vrijeme dodira, bili su konstruktivno razvijeni u visinu dok se u današnje vrijeme teži da budu što niži zbog praktičnosti, a performanse se dobivaju velikom količinom zraka koji se ubacuje, vezano sa što većim protokom vode kroz skimer te konstrukcijom horizontalnog produžavanja prolaza vode.

 

Image

Skimer u akciji. Obratite pažnju na dovod vode direktno u skimer radi što efikasnijeg odstranjivanja organskih tvari prije njihove razgradnje.

Još jedna važna stvar je ta da voda s površine akvarija ide direktno na ulaz u skimer tako da se što više organskih tvari odstrani, jer one imaju tendenciju da idu prema površini. Treba izbjegavati i bilo kakav oblik mehaničkog filtra (spužve, vata) prije ulaza vode u skimer, ako ga ne želimo čistiti najmanje jednom tjedno, dok s druge strane hranjive tvari u suspenziji pomažu razvoju organizama koji filtriraju vodu. Još jedan od pokazatelja efikasnosti skimera može biti i sadržaj čaše odstranjenih tvari, iako se u zadnje vrijeme često raspravlja o tome je li bolje skimati “suho” ili “mokro”, međutim ovo je argument za još jedan članak.
Sljedeći bitan faktor Berlinske metode jest jako osvjetljenje koje je ključni faktor za fotosintezu zooksantela koje žive u simbiozi s koraljima. Koralji svoje otpadne tvari, ugljični dioksid i amonijak, dobavljaju zooksantelama koje one u procesu fotosinteze pretvaraju u kisik i karbohidrate, a na kraju ih toga procesa koriste sami koralji. Jedini izvor energije uvijek dostupan na koraljnim grebenima je svjetlost, stoga su se koralji razvili tako da je što bolje iskoriste.

 

Image

Pravilnom primjenom Berlinske metode vaši će koralji uspješno rasti.


Berlinski su akvaristi bili prvi koji su za osvjetljenje upotrebljavali metal halogene žarulje. To su bile žarulje OSRAM HQI TS s temperaturom spektra od 5400 Kelvina. Ovim su se žaruljama prvi put uspjele zadovoljiti potrebe “tvrdih” koralja za svjetlošću. Jedini je problem s ovim žaruljama bila brza promjena spektra, više od 1000K u par mjeseci, tako da ih je bilo poželjno mijenjati svakih šest mjeseci. S druge strane, poznato je da je voda filtar za neke boje valne duljine svjetlosti, kao na primjer crvenu, narančastu te žutu, koje su filtrirane u prvim metrima, pa se stoga savjetuje izvor svijetlosti, žarulja koja emitira što manje u spektru tih boja! Zbog tih promjena u spektru koje se događaju s vremenom, bolje je koristiti mjeru PAR (Photosyntetic Active Radiation) nego Lumen (jačina svjetlosti) da bi se provjerila efikasnost žarulje. Naravno, ovo je argument koji bi trebalo bolje pojasniti, ali o tome ćemo raspravljati u članku o osvjetljenju reef akvarija.

 

Image

Akvarij osvijetljen s dva različita spektra metal halogenih žarulja. Vi odabirete koji vam je spektar korisniji, ovisno o koraljima koje imate u akvariju te vizualnom efektu koji želite postići.


U kombinaciji s ovim žaruljama sa spektrom niske temperature, savjetuje se korištenje fluorescentne žarulje kako bi se pokrio dio spektra koji manjka te na kraju dobila jedna zadovoljavajuća boja svjetlosti u akvariju. Ova kombinacija približava se stvarnoj dnevnoj svjetlosti na koraljnim grebenima te nam osigurava efekt svjetlosti i sjene koji se inače gubi pri upotrebi samo fluorescentnih žarulja. Danas je izbor metal halogenih žarulja vrlo velik, tako da sâm akvarist mora odlučiti što je za njega najbolje, naravno, ovisno o tome koje koralje koje želi držati u svom akvariju te kakav vizualni efekt želi postići.
Na kraju, stigli smo i do vapnenačke vode (kalkwasser - kw u daljnjem tekstu), koja je u svijetu najrašireniji oblik održavanja kalcija te alkaliniteta u reef akvarijima. Krajnji je cilj održati kalcij na vrijednostima od 400-420 mg/l kako bi se osigurao rast koralja te koraljnih algi.

 

Image

Igra svjetla i sjene postiže se upotrebom metal halogenih žarulja, ali ne i ako se upotrebljavaju samo fluorescentni izvori svjetlosti.


Solucija je moguća s kalcijevim hidroksidom te osmoznom vodom. Topljivost je kalcijevog hidroksida u vodi otprilike 1,5g /l, iako je bolje napraviti prezasićenu otopinu s 3gr/l kako bi se mogla više puta upotrebljavati. Ova solucija ima pH veći od 12, tako da je s njom potrebno pažljivo rukovati. Savjet Stare škole je da se solucija ostavi najmanje 12 sati kako bi se slegla, te se nakon toga prozirni dio prelije u drugu posudu dok se talog ostavi za sljedeću upotrebu. Ova odvojena prozirna tekućina direktno se dodaje u akvarij, uz upozorenje da se to radi noću kad je pH u akvariju u padu, te kap po kap na mjestu s jakim strujanjem vode, jer bi inače došlo do brze promjene pH u akvariju te s time do negativnih posljedica za žive organizme u njemu. P. Wilkens savjetuje da se dodaje direktno u skimer. Nedostatak ovakve upotrebe kw jest mala količina kalcija koja se može dodati u jedan akvarij s puno “tvrdih” koralja, gdje je potreba za kalcijem sigurno mnogo veća. Taj je motiv doveo do nastajanja kw reaktora koji umjesto prozirne tekućine dodaje gušću tekućinu mliječne boje, drugim riječima, onaj talog koji je prije ostajao na dnu. Naravno, tu moramo biti još oprezniji na promjene vrijednosti pH, tako da savjetujem obveznu upotrebu elektronskog pH metra. Još jedna bitna karakteristika upotrebe kw jest njegova sposobnost da “ruši” fosfate te teške metale u vodi prilikom njegova dodavanja u akvarij.

 

Image

Kw reaktor, kao ovaj na slici, može se lako napraviti u kućnoj radinosti, ako se poštuju glavne smjernice za njegovu izradu.


Uz ove gore navedene bitne faktore kao što su upotreba živog kamenja, skimera, jakog osvjetljenja, te “kalkwassera”, Berlinska metoda preporuča dodavanje joda i stroncija te upotrebu aktivnog ugljena. Jod i stroncij su elementi u tragovima koje koralji koriste u svom metabolizmu, stoga ih je potrebno održavati na određenom nivou u akvariju. Naravno, treba paziti i na gubitak, odstranjivanje ovih elemenata preko skimera. Za ostale elemente u tragovima, koji su prisutni u vodi u vrlo malim količinama , preporučaju se promjene vode od 5% mjesečno, iako je u početku Berlinska škola bila strogo protiv bilo kakvih promjena vode. Što se tiče aktivnog ugljena, preporuča se njegova jednokratna upotreba dva do tri dana mjesečno samo kako bi se odstranili organski pigmenti, tzv.”žute supstance” koje su teško razgradive, a vodi daju jednu blagu žutu boju, te s time, osim vizualnog efekta, sprječavaju, odnosno smanjuju prolaz svjetlosti.
Na kraju, možemo zaključiti da se Berlinska metoda preko trideset godina uspjela održati na akvarističkoj sceni, naravno, uz manje promjene i poboljšanja, a time je dokazala da je danas najbolja metoda za održavanje reef akvarija. Ovo ne umanjuje vrijednosti drugih metoda koje, kao i Berlinska, imaju isti cilj - održavanje potrebnih uvjeta za život i rast živih organizama koraljnih grebena u zatvorenim sistemima, nego je pokazatelj da je upravo ona najpristupačnija, a prilikom njezine primjene ima najmanje problema. Naslanjajući se na ovu raznovrsnost metoda, naglasio bih da je jako bitno da mi akvaristi budemo “otvoreni” te da izmjenjujemo svoja iskustva, pozitivna ili negativna, jer to je jedini način da ovaj predivni hobi napreduje! Što je više “otvorenih” akvarista danas, više će koristi biti za svakog pojedinačnog akvaristu u budućnosti.

 

Image

Pravilnim održavanjem kalcija i ostalih bitnih parametara vode te dodavanjem elemenata u tragovima, postižemo predivne boje koralja, kao što su ove na slici.

 

Share

Tko je online?

Imamo 182 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5