Srijeda, Rujan 19, 2018
Croatian English French German Italian Serbian Slovenian
   
Text Size

Pretraživanje

Novela o algama - Cijanobakterije

ImageOPĆENITO O ALGAMA...
Alge su odjeljak biljaka, razvrstane u sedam razreda (Cyanophyta, Chlorophyta, Cryptophyta, Dinophyta, Haptophyta, Heterocontophyta i Rhodophyta), a razredi prema stupnju organizacije na različiti broj redova, redovi na rodove... Fikologija je znanost koja se bavi proučavanjem alga (stariji naziv algologija se ponekad koristi kao sinonim za fikologiju), a algi ima nekoliko desetaka tisuća vrsta.
Alge nalazimo u oceanima (sve do dubine od oko 300 metara, ovisno o bistrini vode), rijekama, jezerima, zemlji, drveću, kamenju i naravno – u akvariju. Žive pričvršćene za dno (bentoske vrste), za druge biljke ili alge (epifiti), ili slobodno plivaju (fitoplanktonske vrste). Unutar redova Rhodophyceae i Pheophyceae stvaraju se i jednostavna biljna tkiva. Neke alge se mogu kretati pasivno (plinski mjehurići/vakuole i kapljice ulja) ili aktivno (bičevi), odnosno klizanjem.

Alge su obojene cijelim spektrom boja, od crvene do tamno ljubičaste, što je rezultat mješavine različith pigmenata (više o tome vidi u Novela o Fotosintezi) pa i nazivi pojedinih razreda potječu od njihove boje: crvene alge (Rhodophyta), zelene alge (Chlorophyta), modrozelene alge (Cyanophyta), zlatnosmeđe alge (red Chrysophyceae), i smeđe alge (red Phaeophycaea).

Alge pokazuju veliko bogatstvo oblika (morfološka raznolikost). Neke, kao što je to npr. Chlorella pyrenoides su duge svega 2-3 mikrometra, dok vrste poput smeđe alge Macrocystis pyrifera (divovska haluga) mogu doseći dužinu od 100 metara. Alge kremenjašice ili “dijatomeje” stvaraju najneobičnije i najljepše oblike u prirodi. Neke alge tijekom života čak mijenjaju i svoj oblik.

Alge obuhvaćaju jednostanične, višestanične i kolonijalne oblike, pokretne ili nepokretne. Jednostanične alge uglavnom pripadaju skupini biljnog planktona (fitoplankton), a višestanične su najčešće međusobno povezane na način da stvaraju lance / filamente / niti (u akvarističkom žargonu – dlake ili konac) različite dužine i različitog oblika grananja. Največi broj slatkovodnih nitastih alga pripada razredu zelenih alga, zatim slijede modrozelene alge (cijanobakterije) i crvene alge. Nitaste oblike nalazimo i kod smeđih alga (Pheophyta), međutim, one su (gotovo sve) isključivo stanovnici mora. Mnoge vrste žive u skupinama (od nekoliko pa do više tisuća stanica), koje nazivamo kolonije, a po obliku i boji kolonije često ih možemo i prepoznati. Npr. Volvox sp. je nakupina mikroskopski sitnih zelenih alga u obliku želatinozne loptaste kolonije koja sadrži i do 50.000 stanica, a svaka stanica ima po dva biča koji svojim pokretanjem tjeraju koloniju kroz vodu.
  • JEDNOSTANIČNE (aktivno pokretne, jedan ili dva biča). Ovdje spadaju: Ceratium, Peridinium, Euglena, Rhodomonas, Chlamydomonas...; (okrugli, kuglasti oblik, jako rasprostranjene, neke vrste su pokretne) - Chlorella, Chrisococcus, Cystodinium ...
  • VIŠESTANIČNE (nitaste ili filamentne) : Oedogonium, Cladophora, Ulotryx, Audouinella, Spirogyra, Anabaena, Mougeotia, Spirulina, Lemanea, Stigeoclonium, Ectocarpus...
  • KOLONIJALNE
    • Otvorene kolonije (imaju promjenjiv broj stanica): Meridion, Tabellaria, Diatoma...
    • Zatvorene kolonije (imaju stalan broj stanica – cenobiji): Merismopedia, Volvox,Pandorina,Gonium.
    • Pokretne kolonije (bičevi): Volvox ...
    • Nepokretne kolonije: Pediastrum, Scenedesmus, Hilderbranda...
  • SIFONALNE (jednostanična steljka / talus s više jezgra u stanici): Vaucheria, Botrydium, Caulerpa, Halimeda, Acetabularia...
  • RIZOPODIJALNE (promjenljiv oblik stanice): Rhizochloris, Dinamoebidium...
  • PARENHIMATOZNE: višestanične alge sa steljkom na kojoj se razlikuju razlikuju filoid (u obliku lista) i rizoid (držak): Macrocystis pyrifera (velika morska alga haluga)...

Alge imaju vrlo kratak životni ciklus i brzo se razmnožavaju (nespolnim i spolnim načinom), što ih čini pogodnim bioindikatorima za vodene ekosustave (eutrofikacija - količina kisika, dušika, fosfora, slobodnog ugljičnog dioksida, svjetla, temperature i dr.). Na temelju tih karakteristika je izvršena i ekološka kategorizacija voda na oligotrofne (čiste), eutrofne (zagađene) ...

1. – MODROZELENE ALGE (razred Cyanophyceae) ili CIJANOBAKTERIJE

To je najstarija (oko tri milijarde godina), najrasprostranjenija i jedna od najvažnijih skupina organizama na Zemlji. Modrozelene alge ili cijanobakterije su prijelazni oblik između pravih bakterija i alga, a starije ime cijanofita odražava njihove algalne karakteristike, kao što su njihova sposobnost fotosinteze, te sličnost sa strukturom kloroplasta kod pravih alga. Oko 2000 vrsta cijanobakterija većinom živi u slatkim vodama (eutrofnim, a samo neke vrste i u oligotrofnim !), nalazimo ih i u moru, na vlažnom tlu, krovovima, stablima, u termalnim vrelima na +700 C (Mastocladus i Phormidium laminosus), pustinji ali i na Arktiku i Antarktiku. Cijanobakterije, ovisno od vrste, izlučuju više ili manje sluzi, te ih zovemo i sluzave "alge".

Među cijanobakterijama postoje jednostanični, lančasti (filamentozni ili nitasti ili končasti) i kolonijalni oblici sastavljeni od okruglih, štapićastih ili pločastih stanica. Vanjski čimbenici (promjena biotopa) utječu u znatnoj mjeri ne samo na oblik, već i na boju cijanobakterije. Fotosintetski pigmenti – klorofil a (zeleni), fikocijan (plavi), fikoeritrin (crveni) i ostali fikobilini – smješteni su u tilakoidima, koji slobodno plivaju u citoplazmi (nemaju kloroplasta).

Cijanobakterije su uglavnom modrozelene do ljubičaste, ali kako su količinski odnosi pigmenata djelomično labilni, boje su ponekad crvene ili zelene, a mogu biti i (zlatno)smeđe.

Image Image


Rijetke vrste su sposobne za tzv. kromatičku prilagodbu: pri zelenom svjetlu stvara se pretežno crveni, a pri crvenom svjetlu prvenstveno zeleni i modri pigment. Neki rodovi nemaju uopće pigmenata (namjesto fotosinteze koriste kemosintezu), npr. vrste roda Beggiatoa, a njihove nježne niti tvore bjelkaste prevlake na dnu voda koje sadrže sumporovodik (H2S).

Većina cijanobakterija može se kretati klizanjem. Pojedinačne stanice prave nepravilne pokrete, dok Oscillatoria i neke druge čine pravilne pokrete – kližu brzinom od 4 nanometra u sekundi. Neke imaju mikrofibrile ("propelere") pa mogu proizvesti rotirajuće kretanje cijelog organizma i kod njih je naglašena fototaksija (negativna za jako svjetlo) i fotokineza (promjena brzine kretanja ovisno od intenziteta svjetla).

"Dosjetljivije" cijanobakterije, naročito planktonske vrste, imaju "balončiće" tj. plinske vakuole (mjehuriće) koji im omogućavaju određenu kontrolu svoje pozicije u vodi te se mogu kretati gore – dole (plinom pune ili prazne "balončić"). Neke namjesto plina koriste kapljice ulja. Ovakovo kretanje ispoljavaju neke vrste Anabaena, Microcystisa, Lyngbya, Aphanizomenon... koje ponekad uzrokuju fenomen toksičnog cvjetanja vode – otrovni vodeni cvijet – na površinama mirnih i zagađenih voda (posebno dobro poznata vrsta je Aphanizomenon flos-aquae)

Image
Image


Među cijanobakterijama nalazimo i prave "trovačice" (npr. Microcystis aeruginosa, Anabaena flos aquae...) – za vlastitu obranu proizvode i izlučuju toksine: hepatotoksine i neurotoksine (alkaloidi saksitoksin, anatoksin, mikrocistin... su snažni neuromišični otrovi). U slučaju masovnog razmnožavanja ("vodeni cvijet"), uzrokuju trovanje riba, a toksične su i za ljude (alrgija, dermatitis, proljev, grčevi mišića). Neke od "trovačica" izazivaju kod riba sterilitet, smanjenje imuniteta ili oštećenja unutrašnjih organa (npr. Mycrocystis aeruginosa uzrokuje hemoragiju i nekrozu jetre).

Cijanobakterije se razmnožavaju isključivo nespolnim načinom. Kod većine jednostaničnih i kolonijalnih oblika reprodukcija je vegetativna, koja se javlja podjelom stanice – u optimalnim uvjetima iz jedne cijanobakterije svakih 20 minuta nastanu dvije nove. Teoretski, jedna cijanobakterija mogla bi stvoriti oko 5000 milijarda potomaka tijekom 24 sata. U zbilji se to obično ne događa (pomanjkanje hrane). Kod nekih se stanice uvećavaju i svaka se dijeli na brojne stanice kćeri (endospore). Kod nitastih (lančastih) oblika može doći do odvajanja (raspadanja) niti na manje dijelove (hormogonije), a zatim hormogonije klize i izrastu u nove niti.

Endospora se u nepovoljnim razdobljima stisne na trečinu normalne veličine, i može ostati uspavana ili dormantna kroz tisuće godina (i u akvariju ih ima kad mislimo da ih nema!), sve dok uvjeti opet ne postanu povoljni. Nakon toga ona će opet početi klijati ili rasti. U "planktonskom obliku" ostat će sve dok uvjeti ne postanu optimalni (voda u lošem stanju, eutrofična voda, tj. voda zagađena s fosfatima, nitratima ili amonijakom, odnosno s bakterijama), nakon čega se aktivira gen za proizvodnju sluzi (kompleksni polisaharidi). Sluz ("želatina") omota cijanobakteriju i one se počnu međusobno sljepljivati pa nastaju veće površine ("paukova mreža") s kojima "love" bakterije (raspadanjem bakterija oslobađa se "hrana" za cijanobakterije – tj. fosfati, nitrati, proteini...).

  • Cijanobakterije uklopljene u sluz su do 500 puta otpornije na antibiotike (npr. eritromicin).
  • Endospore do akvarija mogu doći i zrakom, a ne samo zagađenom vodom, biljkama ili fecesom (izmetom) riba.

I kod brojnih nitastih vrsta cijanobakterija nalazimo prilagodbe za preživljavanje nepovoljnih razdoblja. Naime, pojedine stanice u filamentu jako se povećaju i omotaju debljom staničnom stijenkom koja štiti uskladištene rezervne hranjive tvari. To su tzv. trajne stanice – ciste, i od svih stanica u filamentu jedino one prežive nepovoljno razdoblje.
Image
Image



FIKSACIJA DUŠIKA

Za cijanobakterije se običava reči da mogu živjeti samo od "zraka", od "ničega", zahvaljujući još jednoj prilagodbi na nepovoljne uvjete (heterocista), koju nalazimo kod brojnih vrsta. Heterocista se razlikuje od vegetativne stanice prvenstveno po nedostaku fotosintetskog pigmenta za asimilaciju, nema rezervnih tvari ni plinskih mjehurića, žučkaste je boje i ima deblju staničnu stijenku. Kad voda postane siromašna s dušikovim spojevima onda se aktivira heterocista. Unutar heterociste nalazi se sredina bez kisika (!) jer jedino u takvoj, anaerobnoj sredini može enzim nitrogenaza, u procesu koji se naziva fiksacija dušika, uzimati dušik iz zraka, "razbijati" njegove molekule i zatim atome ugraditi u molekulu amonijaka (NH3), odnosno u oblik kojim se mogu koristiti biljke. Fiksiranjem atmosferskog dušika cijanobakterije dobivaju dušik neophodan za sintezu proteina te mogu nastaviti daljnji rast. Međutim, ako je koncentracija fosfata (tj. fosfora) u vodi manja od 0,5 mg (0,5 ppm). proces fiksacije dušika se zaustavi. Znaći, važno je upamtiti da je ključni (i ograničavajući) element za rast cijanobakterija - fosfor (P).
  • POZOR: uzaludna je djelomična zamjena akvarijske vode ako u svježoj vodi ima fosfata! Do razmnožavanja cijanobakterija u akvariju može doći i onda kad je koncentracija dušikovih spojeva (N), čak 16 puta manja od koncentracije fosfata (P), tj. kod izrazito niskog omjera N:P = < 16 (1N :16P).
  • OPREZ: koncentracija fosfata ispod 0,5 ppm (0.5 mg) zaustavlja rast biljaka, pa treba pripaziti ako sintetskim smolama (npr. Phosphate remower Green) izvlačimo fosfate iz akvarijske vode.
  • U hipoksičnoj vodi (voda s malo kisika) neke jednostanične i neke nitaste cijanobakterije mogu i bez heterociste fiksirati dušik.
  • Za razliku od cijanobakterija, zelene alge i alge kremenjašice (dijatomeje) obožavaju visoki omjer N:P = > 16 (puno dušika, a malo fosfora) jer se njihov rast, kao i rast pravih biljaka, usporava (ili zaustavi) kod niske koncentracije dušikovih spojeva u vodi. (nitrati -NO-3 , urea); ako usporeno rastu onda, naravno, troše i manje fosfata(PO4-) pa cijanobakterijama ostaje dovoljno "omiljenog" fosfora..., sa svakom novom cijanobakterijom još više se smanjuje koncentracija dušika – jer i one papaju nitrate dok ih ima (a zatim aktiviraju heterociste!),
  • Znaći, cijanobakterije rastu (brže ili sporije) i kod visoke i kod niske koncentracije nitrata, ali uz uvijet da u vodi ima dovoljno fosfata.
  • Najčešći izvor fosfata u akvarijskoj vodi su …
  • U zemljama istočne Azije, vrste roda Anabaena (ali i roda Spirullina) godišnje obogate hektar rižinih polja sa 40 kg vezanog atmosferskog dušika.
  • Heterociste nemaju – Oscillatoria , Lyngbya ...
  • Heterociste imaju – Anabaena , Nostoc, Scytonema, Rivularia, Stigonema ...

Cijanobakterije su vrlo sitne i raznolika oblika, a možemo ih vidjeti jedino pomoću mikroskopa (izuzetak je jedna vrsta Nostoca koja može narasti do veličine lješnjaka!). Ono što golim okom vidimo u akvariju su umrežene i sljepljene cijanobakterije. Neke su okružene samo svojom staničnom stijenkom (npr. Oscillatoria), dok se kod ostalih javlja želatinozni omotać (npr. Gleocapsa). Filamenti mogu biti nerazgranjeni ili razgranjeni (lažno grananje i stvarno grananje). Najlakše ih je identificirati po izgledu - oblik stanice, način grananja niti, debljina sluzavog (želatinoznog) omotaća...

Kako neki od tih "akvarijskih terorista" izgledaju ?

Red: Chroococcales

Ovaj red obuhvaća jednostanične cijanobakterije i vrste čije stanice formiraju skupine koje zajedno održavaju želatinozni polisaharidi.

Rod Gleocapsa i Chroococus - najprimitivnije cijanobakterije, okruglih ili jajolikih stanica okruženih koncentričnim slojevima sluzi koja ih ujedinjuje u želatinozne kolonije (cenobij). Najčešće se pojavljuju kao sluzave prevlake na stijenama.

Rod Anacystis, Coccochloris... - jednostanične vrste, nikad povezane, žive kao fitoplankton.

Rod Merismopedia - okruglaste stanice, često u pločastim kolonijama (debele jednu stanicu i uklopljene u želatinozni omotać), žive lebdeći u vodi.

Image
Image


Rod Microcystis - brojne okruglaste stanice vezane u masu sluzi – grudaste ili nepravilno režnjevite kolonije koje se mogu uočiti na površini slatkovodnih jezera i bara. Ove vrste imaju plinske vakuole, proizvode toksine, ponekad uzrokuju toksično cvjetanje vode.


Red: Oscillatoriales

Ove filamentozne cijanobakterije razmnožavaju se hormogonijima. Filamenti su nerazgranjeni (ali se kod nekih vrtsa javlja lažno grananje).

Rod Oscillatoria - dugi, ravni i nerazgranjeni filamenti sastavljeni od međusobno povezanih pločastih stanica (šire su nego duže), ponekad s tankim "staklastim oklopom". Pretežno su modrozelene boje ali nalazimo i crvene (npr. O. rubescens). Nemaju heterociste. Poznato je više od 100 vrsta koje su široko rasprostranjene u slatkim vodama, morima, vrućim izvorima i zonama u koje dospijeva kanalizacija (eutrofne vode).

Image
Image


Rod Lyngbya - filamenti sliče na one kod Oscillatoria, ali je svaka nit zatvorena u podeblji sluzavi omotać. Raste na dnu zagađenih (eutrofnih) voda, a tijekom fotosinteze proizvodi plinove, ponekad u tako velikim količina da njezin "zeleni tepih" podignu na površinu vode.
Image
Image




Red: Nostocales

I ove nitaste cijanobakterije razmnožavaju se hormogonijima. Niti su nerazgranjene, a nastaju i heterociste.

Rod Nostoc - filmenti sastavljeni od okruglih stanica su nerazgranjeni i uvijeni u želatinoznu masu koja je čvrsta i homogena. Kolonije mogu biti okrugle, režnjevite ili listaste. Postoji oko 50 vrsta koje rastu većinom u slatkim vodama, i vlažnom tlu. Nekoliko vrsta živi simbiotski s drugim biljkama.

Rod Anabaena - sličan je predstavnicima roda Nostoc, ali filamenti nisu uklopljeni u robustnu želatinoznu koloniju. Stanice su okrugle, neke vrste izlućuju toksine ili uzrokuju cvjetanje vode.
Image
Image
Image
Image


Rod Scytonema - filamenti s lažnim grananjem i debelim želatinoznim omotaćem. Posjeduju heterociste. Postoji oko 60 vrsta koje većinom žive u slatkim vodama. Scytonema myochrous živi na vapnencu i dolomitu gdje formira plave mrlje koje označavaju pravac kretanja vode.
Image
Image


Rod Rivularia ima izrazitu suprotnost u pogledu građe baze i vrha višestanične niti (primitivni začetak razvoja korijena!). U donjem se dijelu nalazi jedna heterocista (H), a na vrhu završava nit postupno kao bezbojna dlaka. Niti su nerazgranjene, s oklopom(O) i posl*gane u zvijezdastu želatinoznu koloniju. Poznato je oko 20 vrsta koje žive u slatkim vodama i na obali mora. Slične kolonije imaju Gleothrixa, Calothrix… Tolypothrix (debele niti s gustim sluzavim oklopom vremenom postanu tamnosmeđe, dok mlađe stanice mogu uz zelenu imati i tirkiznu boju.

Image
Image
Image
Image


Red: Stigonematales

Ovo je jedina grupa cijanobakterija kod kojih nalazimo pravo grananje (pretpostavlja se da su iz tog gena – zaduženog za grananje – nastali svi ostali oblici grananja koje poznajemo u biljnom svijetu). Filamenti se sastoje od nekoliko redova stanica. Imaju heterociste.

Rod Stigonema - filamenti se često sastoje od nekoliko redova stanica, a vrhovi mladih grana mogu se transformirati u hormogonije. Poznato je oko 25 vrsta koje se javljaju u slatkim vodama i na vlažnim stijenama.
Image
Image


ZNAK ZA UZBUNU

Umrežene i sljepljene cijanobakterije vidimo prvenstveno kao tanke, sluzave i mekane kožice (ili kao duge paučinaste niti), koje prekrivaju podlogu i guše biljke, dok jednostanični Microcystis (fitoplankton) može obojiti vodu modrozeleno i dati joj specifičan močvarni miris.
Image
Image
Image
Image


Kad ovakve slike vidimo u akvariju to je znak za uzbunu – narušena je biološka ravnoteža! U akvarijskoj vodi nastali su povoljni uvjeti za fenomenalno brzi rast cijanobakterija (svojstven za vodu vrlo lošeg stanja) – jer smo im mi to omogućili !!! (izuzev ako cijanobakterije “procvatu” u vrijeme stvaranja biološke ravnoteže u novopostavljenom akvariju, tj. tijekom "cikliranja" ili inicijalne faze).

Neki od najčešćih razloga lošeg stanja vode u akvariju:

  • previše riba u akvariju (centimetri na jedinicu volumena!)
  • premalo biljaka u akvariju
  • previše (nepojedene) hrane
  • neredovita zamjena vode

Ako netko ima volje uzgajati cijanobakterije, recept za "juhicu" (B3NM) nalazi se u tablici! Isti recept koristi se i u laboratorijskom uzgoju nekih vrsta crvenih alga.

MAKRO I MIKRO ELEMENTI

mg/1000 ml

NaNO3

750

CaCl2. 2H2O

25

MgSO4. 7H2O

75

K2HPO4

75

KH2PO4

175

NaCl

25

vitamin B12

0,00015

FeCl3. 6H2O

0,6

MnCl2. 4H2O

0,24

ZnCl2

0,03

CoCl2. 6H2O

0,012

Na2MoO4. 2H2O

0,024

 
1ppm = 0,001 mg





Cijanobakterije kreću u osvajački pohod najčešće s mjesta na kojem je neznatno strujanje vode, npr. uz akvarijsko staklo neposredno ispod površine podloge.

KAKO SE RJEŠITI CIJANOBAKTERIJA ?

Postoje tri načina: (1) mehanički, (2) kemijski i (3) biološki.

1. Veće promjene vode ili smanjivanjem jačine i trajanja osvijetljenja mogu privremeno zaustaviti širenje, ali ne i potpuno uništiti ovu algu (na dodir se raspada i samo djelomično je možemo ukloniti "usisačem" za čišćenje dna akvarija).

  • svaka nagla promjena veće količine vode djeluje stresno na ribe (mogućnost pojave bolesti) i na biljke (usporen rast), ali ne i na alge – pa su alge ponovno u prednosti (!) jer biljke u stresnom stanju manje "jedu", i zato onda algama ostaje više "hrane"... Promjenom vode uklanjamo iz akvarija ne samo cijanobakterije i njihove spore, već i hranjive tvari (nutrijenti ili makro i mikro elementi) neophodne za normalan rast bilja... Alge bolje od biljaka akumuliraju hranjive tvari, pa u stresnim sitaucijama prvo stradaju biljke... , a neke cijanobakterije imaju i heterociste...
  • nagle promjene osvijetljenja, a pogotovo zamračenje, samo pogoršavaju stanje jer djeluju stresno na biljke (usporen rast) – pa su alge ponovno u prednosti (!). Cijanobakterije obožavaju jako svjetlo (i tada su najčešće žućkasto-svijetlozelene boje), ali ne škodi im ni slabo svjetlo (obojene su tamnozeleno ili modro) ...
  • pojačano prozračivanje (aeracija) neće ubiti cijanobakterije ali će pojačati strujanje vode i stvoriti uvjete za razvoj (manje štetnih) zelenih alga (pojedu "hranu" cijanobakterijama), a kad cijanobakterije nestanu onda krenemo u obračun sa zelenim algama...
  • nijedan "komunalni radnik"- algojed (sijamci, ancitrusi, kozice, puževi...) neće ni pogledati ovu "beštiju" i zato ne možemo primjeniti onu, kod nekih akvarista omiljenu, "brigo moja pređi na drugoga" (tj. na komunalce). Uostalom, komunalci i algicidi (bakar – Cu !) nisu dugotrajno rješenje (djelomice uklanjaju samo posljedicu ali ne i uzrok), jer alge će se vratiti ukoliko ne riješimo problem zbog kojeg su počele neobuzdano rasti.


2. Cijanobakterije je najlakše (ali i najnezahvalnije!) ubiti s nekim od antibiotika (prvenstveno takvim koji ciljano ubija samo G+ ili gram pozitivne bakterije), kao što je eritromicin (5 mg na litru akvarijske vode), klindamicin ili klaritomicin. Međutim, postoji mogućnost da u dubljim slojevima podloge neke cijanobakterije prežive, pa će pritajene vrebati priliku za novi napad... Zato je, uz malu dozu strpljenja, korisnije upotrijebiti neku od sintetskih smola namjenih za "usisavanje" fosfata (fosfor !). Zašto treba izbjegavati uporabu antibiotika?

  • nakon antibiotske terapije cijanobakterije se raspadaju, i iz tog truleža se oslobađa amonijak (NH3) koji je toksičan za ribe (³ 0.1 ppm). Koncentracija izuzetno toksičnog amonijaka u vodi ovisit će o količini ubijenih bakterija ali i od pH, dGH i temperature vode. Zašto? Amonijak u vodi nalazimo u dva stanja: NH3 + H2O ÜÞ NH4+ + OH-, a ovaj odnos između amonijaka (NH3) i ioniziranog amonijaka (NH4+) ovisi o vrijednostima pH, temperature i dGH. U alkalnoj (pH>7), toplijoj i tvrđoj vodi amonijak teže prelazi u manje toksičan ionizirani amonijak, a lakše ako je voda kiselija (pH<7), hladnija i mekša. Iz ovog primjera mogu se izvući najmanje dvije pouke: oprez kod zamjene veće količine akvarijske vode - promjena pH vrijednosti vode iz kiselog u lužnato povećat će koncentraciju toksičnog amonijaka; CO2 je potreban ne samo za rast biljaka već i da vodu drži u kiselom području pH (cijanobakterije ne vole kiselu vodu!).
  • denitrifikacijske bakterije (kruženje dušika!) u podlozi i filteru prerađuju amonijak (NH3 / NH4+): nitrosomonas amonijak u nitrite (NO2-), a nitrobacter nitrite u nitrate (NO3-). Prošireno je uvjerenje da u antibiotskoj terapiji antibiotik ubija i denitrifikacijske bakterije u filteru i podlozi (nitrosomonas i nitrobacter su gram negativne bakterije (!), i da je to razlog povećanju koncentracije amonijaka. Istina, eritromicin ubija i na neke gram negativne bakterije (npr. uzročnika gonoreje), ali znanstvena literatura ne spominje denitrifikacijske bakterije... Vjerojatnije je da su denitrifikacijske bakterije žive, ali je količina naglo oslobođenog amonijaka prevelika da bi ga stigle odmah preraditi.. Osim toga, antibiotik ubija i ostale vrste gram pozitivnih bakterija, među kojima su i takve koje pomažu u recikliranju hranjivih tvari (organskog otpada), obradi netopljivih željeznih spojeva u oblik pogodan za ishranu bilja, održavanju biološke ravnoteže u akvariju ...Uostalom, da eritromicin doista ubija denitrifikacijske bakterije onda bi iskustva s njegovom primjenom bila istovjetna kod svih akvarista... U akvariju s puno biljaka i dobrim biološkim filterom (debeli sloj keramike !) amonijak nebi smio doseći toksične koncentracije…
  • "Kvaka 22" – odakle cijanobakterije u akvariju s puno biljaka?! Neobuzdano širenje bilo koje alge u bogato nasađenom akvariju je znak da biljkama nešto nedostaje! To "nešto" može biti neki od makro ili mikro elemenata, svjetlo... Zato je prije terapije uputno utvrditi što nedostaje, a ne čega ima previše (izuzev kad je to "previše" nazoćno u toksičnim količinama)!

3. Najefikasnije (biološko) oružje za rat protiv svih vrsta algi u akvariju su biljke. Često se zaboravlja njihova važna uloga u biološkom funkcioniranju akvarija kao cijeline. Osiguramo li biljkama optimalne uvjete za rast (nitrati, fosfati, mikroelementi, odgovarajuće osvijetljenje, ugljični-dioksid CO2, pH, temperatura…), onda zasigurno nikada nećemo imati glavobolju zbog algi…To je sporiji i zahtjevniji, ali dugoročno isplativiji način kontrole (obuzdavanja) rasta algi u akvariju.

Slatkovodne biljke

Tko je online?

Imamo 92 gostiju i nema članova online

Najnoviji sadržaj

  • Ivan Mikolji - Intervju
    Gospodine Mikolji, dobrodošli na Akvarij.NET,
    Hvala Vama što ste me ugostili na vašim stranicama.
  • O švertovima
    Švert (lat.: Xiphophorus ; eng: Swordtail) je slatkovodna živorodna riba iz roda Xiphophorus, porodice...
  • Rio Lancetilla Honduras Biotope
    PODACI O AKVARIJU:
    Dimenzije: 136x57x60 (465 lit)
    Filtracija: sump filter, hang on overflow...
  • RIP Takashi Amano
    Akvaristički svijet je utihnuo. Nedoumica, čuđenje, nevjerica. Tup pogled u obavijest o smrti gospodina...
  • Prva...
    Svaki početak je težak, tako bar kažu, pa s time i ja započinjem svoju prvu kolumnu. U biti činjenica...
  • Od hobista do hobističkog trgovca sa hobijem u srcu
    Je bija je...dobar covik...siguran san da ce netko reci na mom funeralu(pogrebu)....netko od njih par...
  • Channa sp. assam „Lal Cheng“
    Ime ( latinsko): Channa sp. assam „Lal Cheng“
    Sinonimi: Blue Rainbow snakehead, Blue Bleheri,...
  • Betta ocellata
    Ime ( latinsko): Betta ocellata
    Sinonimi: Eyespot Mouthbrooder
    Stanište: Jugoistočna Azija...